U sklopu projekta “ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa“, Općine Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki donose vam informacije o pravilnom odlaganju baterija, te rizicima onoga nepravilnog.
Nerijetko se dogodi da nam se dotrajale baterije “potežu“ po kući, pa ih selimo s jednog mjesta na drugo jer ih planiramo odnijeti na mjesto sakupljanja odnosno zbrinjavanja. Da bismo na kraju zaključili kako se to neće dogoditi u skoroj budućnosti te ih bacimo u smeće, s ostalim komunalnim otpadom. Kakva šteta od baterije-dvije!? U tom trenutku ne možemo ni pojmiti što činimo sebi, a posebice svojoj djeci – jer ne radi se “samo“ o teško razgradivom otpadu.
Mnogo je veći problem u teškim metalima. Naime, mnoge stare baterije i akumulatori u sebi sadrže olovo, kadmij, živu, nikal, cink i kobalt koji, koliko su nam od koristi, toliko i štete nanose. One su često vrlo toksične te stoga zahtijevaju poseban način recikliranja.
Tvari iz odbačenih baterija opasne su po zdravlje i život
Iz oštećenih kućišta starih baterija može doći do istjecanja opasnih tvari i teških metala u vodu i okoliš, čime se ozbiljno ugrožava priroda te zdravlje ljudi i životinja. Primjerice, alkalne baterije u obliku cilindra ili dugmeta koje najčešće koristimo u kućanstvu za daljinske upravljače, svjetiljke, igračke te razne audio i video prijenosne uređaje, sklone su curenju opasnog kalijevog hidroksida. Tako, ovaj spoj može iritirati kožu, oči i dišne puteve. Potom, automobilski akumulatori sadrže živu i kiseline te je njihovo nezbrinjavanje iznimno opasno i štetno.
Litij-ionska baterija, pak, danas jedan od najpopularnijih punjivih izvora električne energije u prijenosnim elektroničkim uređajima (mobiteli, laptopi…), pri nepropisnom i nesavjesnom zbrinjavanju sklona je samozapaljenju. Te baterije zbog vrlo velike gustoće energije mogu izazvati požar koji je izrazito teško gasiti, a gašenje vodom uopće se ne preporuča, jer litij reagira s njom na način da pojačava vatru. Osim što se radi o zapaljivom metalu, štetni su i plinovi koji se pritom oslobađaju.
Olovo je jedan od najčešće korištenih metala te se koristi i u proizvodnji baterija i akumulatora. Radi se o vrlo korisnom, ali istodobno i vrlo otrovnom metalu. Kao teški metal, nema prirodnu funkciju u ljudskom tijelu. Oni mogu izravno oštetiti meka tkiva poput jetra, bubrega te živčani sustav, a najviše se nakuplja u kostima i zubima. Osobito su u opasnosti djeca do šeste godine, jer se njihovi mozgovi i živčani sustav još razvijaju, a koštani sustav raste i razvija se. Mnogi znanstvenici smatraju da znatna količina olova unesena u organizam u djetinjstvu ostaje pohranjena u kostima tijekom cijelog života.
Gotovo cjelokupno onečišćenje olovom u našem okolišu posljedica je ljudske aktivnosti. Dugogodišnje taloženje u tlu opteretilo ga je i znanstvenici smatraju da će još dugi niz godina olovo biti prisutno u tlu i zraku vezano na prašinu.
Baterije i akumulatori nisu komunalni, nego opasni otpad
Stoga, istrošenim baterijama i akumulatorima nije mjesto u komunalnom otpadu, niti u prirodi gdje, na žalost, još uvijek često završavaju. Većina njih klasificira se kao opasni otpad – olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom te odvojeno skupljeni elektroliti iz baterija i akumulatora. Njihovo odvojeno odlaganje od komunalnog otpada propisano je i Zakonom o zaštiti okoliša.
Njihovo pravilno recikliranje omogućava odstranjivanje otpadnih tvari i metala poput žive, kadmija i olova iz komunalnog otpada, te smanjenje njihove emisije u prirodu. Također, glavna prednost recikliranja baterija jest smanjenje primarne proizvodnje materijala i energenata, odnosno dobivanje vrijednih sirovina koje će se ponovno upotrijebiti u daljnjoj preradi.
Put od vašeg kućanstva do sirovine za ponovnu upotrebu
Zakonski je propisano vraćanje otpadnih baterija (akumulatora) u spremnike, na mjesto kupnje ili sakupljalište. One se moraju skupljati odvojeno prema vrstama u posebno označene spremnike – kao otpadni starteri te otpadne prijenosne baterije i akumulatori.
Danas svaka prodavaonica baterija, svaki servis automobila ima zakonsku obavezu preuzeti istrošene baterije i akumulatore od potrošača. Prodavatelji ih, potom, predaju registriranoj tvrtki sakupljaču ili izravno oporabitelju / reciklažeru. Odnosno sakupljač ih predaje osobi ovlaštenoj za obradu i/ili recikliranje, ili ih izvozi uz posebnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša o vlastitom trošku. Također, ovlašteni oporabitelji, odnosno tvrtke koje se bave recikliranjem, bez naknade ih preuzimaju u roku 24 sata, uz uručenje odgovarajuće potvrde, te ponovno iskorištavaju korisne tvari iz istrošenih baterija.
Iz baterija se izdvajaju različiti metali čijim se ponovnim iskorištavanjem smanjuje potreba za traženjem novih prirodnih resursa, kao i količina novonastalog otpada.
Projekt „ČOKSA – Čuvajmo okoliš skupa – promocija i edukacija o održivom gospodarenju otpadom“ zajednički je projekt općina Sračinec, Cestice i Trnovec Bartolovečki. Vrijednost projekta iznosi 536.561,74 kune, od čega je 85%, odnosno 479.027,45 kuna sufinancirana bespovratnim sredstvima iz Europske unije, kroz Operativni program Konkurentnosti i kohezija, u okviru Kohezijskog fonda.
