Zapravo, priča je uglavnom o Franji iz Sračinca, druga dvojica imaju svoju ulogu, ali o tome kasnije. Franjo Škoranec o sebi kaže: – Već sam malo više od dvije godine u penziji, radio sam kao vatrogasac u Varteksu, a prije toga u ljevaonici na održavanju strojeva, po struci sam strojobravar. Usput radim drvariju.
Priča mi o tome kako je počeo s obradom drveta i izradom ukrasnih i uporabnih predmeta. Sve je počelo nakon povratka s ratišta gdje je vidio druge kako izrađuju predmete od šperploče. I on je počeo s njom – izrađivao je rezbarene noćne lampe, lustere… Nakon kratkog vremena prekinuo je s izradom, da bi ga nešto potaknulo da počne izrađivati okvire za stare slike.
– Do sad sam izradio oko 700 okvira za stare slike, koje najčešće nalazim pod mostom na Banfici u Varaždinu gdje se subotom može pronaći svakakva stara krama, pa i slike.
Usput rezbari raspela, svece, a došao je i na ideju da u drvu rezbarenjem napravi i jaslice.
– Do ideje je došlo sasvim spontano. Jedan mi se komad drveta sam ponudio da ga u nešto pretvorim pa sam na njega nacrtao jaslice i odlučio ih izrezbariti. Jedan slučajni susret s gospođom Mirjanom Škreblin bio je zaslužan da su i drugi vidjeli moje jaslice. Gospođa Mirjana i njezin suprug Marko došli su kod mene doma i jaslice su im se jako svidjele. Ona je inače članica Udruge jasličara grada Zagreba, koja već godinama organizira izložbe jaslica, ove je godine bila u Velikoj Gorici. – kaže gospodin Franjo.
Franjine jaslice na izložbi u Rimu
Očito su se Franjine jaslice svidjele i komisiji koja ih je izabrala kao jedne od pet jaslica koje će predstavljati Hrvatsku na izložbi u Rimu. Njegove jaslice nastale su rezbarenjem u lipovom drvetu, a dimenzije su 70 x 44 cm. Rezbareni dijelovi su obojani, a kako sam Franjo kaže, nije ih radio za izložbu već za svoj gušt. Opisuje nam dalje kako je bilo u Rimu.
– To je vrhunac! Meni je to doslovno kao da sam osvojio medalju na Olimpijskim igrama! Svake se godine u blizini Vatikana u dvorani bazilike Santa Maria del Popolo održava izložba 100 jaslica, “100 Presepi”. No uvijek ih bude malo više, ove je godine izloženo 147 jaslica iz cijelog svijeta, iz Hondurasa, sa Filipina, Rusije, Kine… Biti među njima za mene je velik uspjeh i priznanje. – s neskrivenim uzbuđenjem govori Franjo.
Nakon što smo pogledali njegovu radionicu s nebrojenim primjercima starih alata za obradu drva, vodi me u kuću koja postaje sve tjesnija od stotina slika i drugih njegovih radova u drvu. Stare slike svetaca, bogorodice, svete obitelji, ali i pejsaži, nekoliko ulja na platnu, ogledala… sve su ove starine dobile novi život s njegovim okvirom izrađenim u duhu vremena u kojem su nastale. Pokazuje mi okvir ogledala i pita – što misliš koliko mi je vremena trebalo za ovaj okvir? Naravno da nisam znao, a on kaže – 6 mjeseci – i to po osam do deset sati dnevno. Sve rezbarije na radovima izrađuje ručno i to nožićem, na teži način. Naporan je to i dugotrajan posao, ali za Franju to je zadatak koji si je postavio i izvršava ga kao da mu je posao. Radne navike dugogodišnjeg rada u smjenama ostavile su pozitivan trag na njega – i nakon umirovljenja ostao je aktivan, čak i više nego dok je radio.
– Na kraju moram zahvaliti dobrim ljudima bez kojih do svega ovog ne bi ni došlo – to su Mirjana Škreblin i njezin suprug Marko, gospodin Josip Barlek, predsjednik Udruge jasličara grada Zagreba, gospođe Vera Kovač i Danijela Križanec koje su me vodile i brinule za mene ta četiri dana u Rimu.
I tu je priči pomalo kraj, bar za sad, siguran sam da će iz radionice Franje Škoranca iz Sračinca izići još mnogobrojni zapaženi radovi, njemu jedne Olimpijske igre sigurno neće biti dovoljne.
A što je s ostalom dvojicom Franja spomenutih u naslovu? Prvi je sveti Franjo Asiški koji je izradio prve božićne jaslice 1223. godine želeći približiti Božić narodu. Tako je započela tradicija koja se održava sve do danas. Drugi je papa Franjo, kojeg je naš glavni lik vidio u Rimu na općoj audijenciji. Jer kakav je to put u Rim, ako ne vidiš papu!?
Z. M.
